PHARMWASTE u Zagrebu: od lijeka koji ostane do odgovorne i održive ljekarničke prakse

U organizaciji Hrvatske udruge za unapređenje ljekarništva Progressus, 23. rujna 2026. godine u Hotelu Dubrovnik u Zagrebu održan je stručni skup „PHARMWASTE – Upravljanje farmaceutskim otpadom u ljekarnama“.

Skup je okupio stručnjake iz područja farmacije, regulatornog okvira, upravljanja okolišem i javnog zdravstva, a zajednička poruka svih izlaganja bila je jasna: životni ciklus lijeka ne završava njegovim izdavanjem pacijentu. Način uporabe, količina neiskorištenih lijekova, povrat u ljekarnu i konačno zbrinjavanje povezuju kvalitetu farmaceutske skrbi s očuvanjem okoliša i javnog zdravlja.

Skup je održan u okviru Erasmus+ projekta PHARMWASTE – „Save the Earth – Dispose Pharmaceutical Waste Smartly“, čiji je koordinator Udruženje farmaceuta Nišavsko-pirotskog regiona iz Srbije, a hrvatski partner Progressus. Cilj projekta je unaprijediti znanja i ponašanja građana te kompetencije ljekarnika povezane s pravilnim postupanjem s farmaceutskim otpadom. Dosadašnje aktivnosti uključile su projektno istraživanje među 207 ljekarnika i 100 građana, izradu edukacijskih materijala za građane i struku te razvoj nacrta protokola za ljekarne.

Lijek koji ostane – otpad, ali i mogući signal terapijskog problema

Skup je otvorila doc. dr. sc. Katarina Fehir Šola, mag. pharm., iz ZU Ljekarna Bjelovar i Medicinskog fakulteta Osijek, predavanjem „Lijek koji ostane: koliko ga ima, gdje završi i zašto je to naša odgovornost“.

Poseban naglasak stavljen je na činjenicu da neiskorišteni lijek ne treba promatrati isključivo kao problem zbrinjavanja. Povrat veće količine lijeka u ljekarnu može biti signal problema s adherencijom, promjene terapije, nuspojave ili neodgovarajuće količine izdane pacijentu. U prikazanom istraživanju provedenom u četiri rimske ljekarne, koje je obuhvatilo 3.219 vraćenih pakiranja, 72,4 % pakiranja imalo je istekao rok valjanosti, dok je u vraćenim pakiranjima prosječno ostalo 68 % početnog broja doza.

Europske razlike također pokazuju da postojanje sustava prikupljanja samo po sebi nije dovoljno. Javno dostupno mjesto povrata mora pratiti jasna informacija pacijentu, dobro organiziran postupak u ljekarni i održiv sustav upravljanja otpadom.

Jedan od važnih zaključaka predavanja bio je da povrat lijeka u ljekarnu treba povezati s farmaceutskom skrbi: ljekarnik može djelovati prije nego što lijek postane otpad – racionalnom farmakoterapijom, razgovorom s pacijentom, poticanjem adherencije i edukacijom o pravilnom postupanju s lijekovima koji više nisu potrebni.

Što propisi zaista traže od ljekarne?

Ivana Šolić, mag. pharm., Hrvatska ljekarnička komora, održala je predavanje „Propisi bez panike: što inspekcija stvarno traži od ljekarne“, u kojem je regulatorni okvir pretočen u konkretne obveze svakodnevne ljekarničke prakse.

Prikazan je aktualni okvir gospodarenja medicinskim i farmaceutskim otpadom te uloge nadležnih tijela. Posebno je istaknuto da su ljekarne, osim bolničkih ljekarni, dužne od građana preuzimati farmaceutski otpad neovisno o njegovu podrijetlu.

Naglašena je važnost pravilnog odvajanja, odgovarajućih spremnika, privremenog skladištenja, predaje ovlaštenim osobama te urednog vođenja dokumentacije i evidencija. Jednako važna bila je i praktična poruka o razlikovanju onoga što građani mogu predati u ljekarni od drugih kategorija medicinskog otpada koje zahtijevaju drukčiji način zbrinjavanja.

Glavni zaključak: poznavanje propisa nije samo pitanje administrativne usklađenosti. Jasan interni postupak i pravilno definirane odgovornosti zaposlenika temelj su sigurnog upravljanja farmaceutskim otpadom.

Zelena ljekarna počinje puno prije spremnika za otpad

Mirela Sekula, mag. ing., rukovoditelj korporativnog upravljanja okolišem u Atlantic Grupi, u predavanju „Zelena ljekarna: od police do pravilnog zbrinjavanja otpada“ pokazala je kako se koncept održivosti može pretočiti u svakodnevno poslovanje ljekarne.

Ljekarna nije samo mjesto izdavanja lijekova, nego i važna točka prikupljanja i pravilnog zbrinjavanja proizvoda koji više nisu prikladni za uporabu.

Koncept zelene ljekarne pritom je znatno širi od gospodarenja otpadom. Obuhvaća energetsku učinkovitost, racionalno korištenje vode, papira i drugih resursa, smanjenje nastanka otpada te smanjenje ukupnog okolišnog otiska poslovanja.

Naglašeno je i osnovno pravilo: otpad se mora razvrstavati na mjestu nastanka. U ljekarnama nastaju različiti tokovi otpada, a njihovo pravilno odvajanje i zbrinjavanje važno je i za zaštitu okoliša i zdravlja ljudi te za usklađenost poslovanja s propisima.

Glavni zaključak: održiva ljekarna nije pojedinačna „zelena“ aktivnost, nego način organizacije rada – od nabave i racionalnog korištenja resursa do pravilnog odvajanja i konačnog zbrinjavanja otpada.

Od ormarića do rijeke – lijek ne nestaje nakon uporabe

Okolišnu i javnozdravstvenu dimenziju teme predstavila je dr. sc. Želimira Cvetković, dipl. ing., Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, predavanjem „Od ormarića do rijeke: što farmaceutski otpad radi okolišu i zdravlju“.

Predavanje je pratilo mogući put farmaceutskih tvari od primjene lijeka preko otpadnih voda do vode, tla i biote. Važna poruka bila je da metabolizam lijeka ne znači nužno njegovu potpunu razgradnju: metaboliti, konjugati i dio nepromijenjene djelatne tvari mogu se izlučiti i dalje ulaziti u sustav otpadnih voda.

U otpadnim vodama ne susrećemo jednu izoliranu tvar, nego kompleksne smjese mikropolutanata – među njima analgetike i nesteroidne protuupalne lijekove, antibiotike, psihoaktivne lijekove i hormonski aktivne spojeve. Sama detekcija tvari nije dovoljna za procjenu rizika; potrebno je uzeti u obzir koncentraciju, trajanje izloženosti, osjetljivost organizama i djelovanje smjesa.

Naglašeno je i da povrat neiskorištenih lijekova u ljekarnu ne može ukloniti sve izvore farmaceutika u okolišu – značajan dio nastaje nakon pravilne terapijske uporabe i izlučivanja – ali može smanjiti jedan preventabilan put ulaska lijekova u okoliš.

Glavni zaključak: rješenje nije samo u tehnologiji pročišćavanja. Najveći učinak postiže se djelovanjem što ranije u životnom ciklusu lijeka – sprječavanjem nepotrebnog viška, racionalnom uporabom, pravilnim povratom i kontroliranim zbrinjavanjem.

Od teorije do protokola za ljekarnu

Nakon stručnih predavanja održana je praktična radionica „Izazovi i rješenja – farmaceutski otpad u praksi“, koju su vodile Katarina Sović, mag. pharm., Martina Šepetavc, mag. pharm. i Ingrid Kummer, mag. pharm.

Sudionici su kroz slučajeve iz svakodnevne prakse analizirali postojeće postupke u ljekarnama, raspravljali o problemima s kojima se susreću pri preuzimanju, razvrstavanju, skladištenju i predaji farmaceutskog otpada te sudjelovali u oblikovanju praktičnih rješenja koja će biti korištena u daljnjem razvoju PHARMWASTE protokola za ljekarne.

Zajednički zaključak: ljekarnik može djelovati prije nego što lijek postane otpad

Skup PHARMWASTE pokazao je da se pitanje farmaceutskog otpada ne može svesti samo na spremnik i odvoz. Ono započinje već kod racionalne uporabe lijekova i kvalitetne farmaceutske skrbi, nastavlja se edukacijom pacijenta i organizacijom rada u ljekarni, a završava pravilnim prikupljanjem i kontroliranim zbrinjavanjem.

Za praksu se izdvojilo nekoliko zajedničkih poruka: potrebno je spriječiti nepotrebne viškove lijekova, imati jasan i primjenjiv interni protokol, pravilno razdvajati tokove otpada, pratiti količine, informirati pacijente o povratu te promatrati vraćene lijekove i kao mogući pokazatelj terapijskog problema.

Održiva farmacija počinje prije nego što lijek postane otpad.

Progressus kroz projekt PHARMWASTE nastavlja povezivati struku, znanost i praktična rješenja s ciljem da odgovorno postupanje s lijekovima postane sastavni dio suvremene ljekarničke prakse.